Tijekom 19. stoljeća u hrvatskoj se kulturnoj praksi, kao i u drugim slavenskim i europskim književnostima, oblikuje moderni znanstveni diskurs koji se intertekstualo upisuje i u književnu produkciju. Interes filologa, povjesničara i etnologa za arhaične mitske obrasce očuvane u usmenim pripovijetkama i pjesmama toga vremena rezultirao je bilježenjem i analizom te pokušajima znanstvene interpretacije i rekonstrukcije usmene tradicije koji su bili u skladu s istovremenim preporodnim tendencijama. Usporedo sa znanstvenim istraživanjem, mitološki motivi i folklorni obrasci djeluju i kao inspiracija književnicima. Nakon oblikovanja sustava spoznaja o slavenskoj mitologiji, brojni su književnici krajem stoljeća posegnuli za rezultatima znanstvenih istraživanja te iz arhetipskih motiva i tema oblikovali fantastične književne moguće svjetove. Likovi iz usmene književnosti također su bili poticajni za književne obrade. U radu će se na više primjera produkcije u hrvatskoj književnosti pratiti interpretacija i transformacija praslavenskog mita u moderni.