U radu će se na analizi glagolsko-prijedložnih konstrukcija ići u i ići na u hrvatskome i njihovim ekvivalentima iti v i iti na u slovenskome te идти в i идти на u ruskome istražiti stereotipno poimanje prostorne slike konkretnih i apstraktnih sadržaja. Glagoli ići, iti i идти u trima jezicima primarno označavaju kretanje u nekome stvarnom prostoru, ali se upotrebljavaju i u izražavanju apstraktnih sadržaja u čijoj je pozadinskoj slici prostorna dimenzija. Ti glagoli pritom najčešće otvaraju mjesto prijedlozima u i na kojima se označuje smjer ili cilj kretanja (ulaženje, približavanje, uspinjanje, dosezanje). Na temelju primjera dobivenih iz korpusa hrWaC, slWaC i ruTenTen utvrdit će se kako se doživljaj prostora u govornika svih triju jezika odražava u jeziku te, s obzirom na dobivene podudarnosti, je li taj doživljaj odraz stereotipnoga povezivanja apstraktnih nepredočivih sadržaja predočivim.