Rad tematizira motiv smrti u Pričama iz davnine, propitujući način na koji se kršćanski stereotipi preslikavaju na bajke. U bajkama smrt nije neuobičajena, kao ni nasilje, stoga se motiv nasilne smrti javlja u svakoj od bajki zbirke. Motiv ubojstva javlja se u nekoliko varijanti, od ubojstva djeteta do ubojstva staraca. Usmjerenost na problematizaciju stereotipizacije smrti izdvaja dva obrasca, oba vezana uz kršćanstvo i koncept grijeha, kazne i oprosta.

Motiv oprosta vezuje se uz pokušaj ubojstva staraca. Oprost ubojicama staraca i roditelja možemo tumačiti poštovanjem društvenih stereotipa u smislu bezgranične roditeljske ljubavi i stereotipa vezanih uz kršćanske koncepte oprosta. Za najstrašniji zločin, pokušaj ubojstva djeteta, u bajkama oprosta ni opravdanja nema, on se kažnjava najvećom kaznom, smrću. Uz spoznaju o počinjenom grijehu žrtvina kazna smrću bit će blaža i dostojanstvenija, i obrnuto, u zloći i zlobi nerazumlja kazna smrću bit će agresivnija i strašnija.