Već istraženi i definirani stereotipi o Turcima u hrvatskoj književnosti nisu obuhvatili bokokotorski književni i kulturni korpus pa se ovim radom želi dati slika Turaka u bokokotorskoj kulturi što uključuje književnost, ali i tradicijske običaje u kojima još žive „slike“ prostora iz Osmanlijskih vremena. Snažna antiturska tematika obilježila je bokokotorsku epiku no, s druge strane, niz je dovoljno neistraženih stereotipa poput pokrštavanja Turaka, dvoboja s agama, ili pak primjera pjesama specifičnih za turski književni izražaj. Kulturalno pamćenje kao književno teroijska metoda ovom radu dat će širinu kuta promatranja kao i neke nove, manje poznate predodžbe Turaka u kulturi Boke.